Zajednica za Strane Jezike

  • Povećaj slova
  • Resetiraj
  • Smanji slova

Stvaranje zakonskog okvira za rad škola stranih jezika

Sve do 2006. godine pouka stranih jezika nije bila priznata akademska djelatnost.

Upitate li slučajnog prolaznika na ulici je li ikada čuo za škole stranih jezika i zna li imenovati jednu, izvjesno je da ćete dobiti potvrdan odgovor. Kako na ulicama Zagreba, tako i na komletinačkom šoru, vrgoračkoj trgovini mješovitom robom ili creskim Lubenicama.

Svi znaju za nas. Osim - Republike Hrvatske. Naime, ovaj tip ustanove ili djelatnosti donedavno nije postojao ni u jednom pravnom tekstu naše države. Potražite li buregdžije, ćevabdžinice, papirnice ili prodavaonice suvenira, bez većih ćete poteškoća saznati da za ove djelatnosti postoje propisi koji definiraju njihov sadržaj, tko se njima može baviti i koje standarde moraju poštovati.

 

Škole stranih jezika ne postoje

Ne i za jezične tečajeve. "Školu", "centar" ili "studio" za strane jezike može osnovati bilo tko, i voditi svoju djelatnost nesmetano ukoliko može naći dovoljno onih koji to žele platiti. Neupućeni građani često su nasjedali zvučnim nazivima, šarenim reklamnim materijalima, niskim cijenama, i upisivali tečajeve koji nisu počivali na stručnoj osnovi, iskustvu ili standardima.

Neka cvjeta tisuću cvjetova, uskliknuo bi revolucionar.

Kvantiteta rađa kvalitetu, umovao bi filozof.

Tržište će se samo regulirati, zavrtio bi palcima činovnik Ministarstva.

Škole su nastajale i nestajale preko noći, ali ne i regulativa. Za razliku od bureka, ćevapa ili kutije cigareta s markicom, znanje je fluidna kategorija, neuhvatljivih rubova, mjera i značaja. Tko će reći koliko kilograma znanja se dobije u kojoj uvaženoj školi za isti novac? Može li se to uopće izmjeriti?

Suradnja s državnim tijelima

Naša prva nastojanja još s kraja devedesetih i početka ovog stoljeća ne mogu se nazvati uspješnima. Postoje kronike iz Narnije naših pokušaja: dopisi, imena i sastanci, članci u novinama, TV prilozi i drugo. Ipak, nikamo nas ne bi dovelo spominjanje ljudi koji su navikli na lagodni status quo i kojima su ovakvi zapuhani pojedinci puni entuzijazma poput nas uglavnom vidno dodijavali.

I tako je to bilo, kažu i oni iz naših najstarijih škola, i prije i poslije raspada Jugoslavije. Do značajnog napretka došlo je tek kada je izaslanstvo Zajednice primio Dragan Primorac, danas bivši ministar na čelu MZOS. Zajednica je dobila priliku ponuditi svoje argumente na dovoljno visokoj razini koja je nešto mogla učiniti. Ishod je poznat: škole stranih jezika dobile su svoj prvi zakonski okvir Zakonom o obrazovanju odraslih, odnosno njegovim pravilnicima.

Ovdje treba istaknuti da snaga Zajednice potječe od neprocjenjive logističke pomoći Hrvatske gospodarske komore, koja je prva prepoznala važnu ulogu stručne udruge okupljene na pozicijama postavljanja kvalitete i usmjerenosti na rezultatske ishode učenja, u kojoj Zajednica na svojoj strani ima organiziranu i stručnu podršku. Ulaskom u sustav našim polaznicima omogućeno je priznavanje njihovih stečenih kompetencija izvan sustava kako bi bili ravnopravni s onima koji su svoje obrazovanje stjecali samo u sustavu.

Nadamo se da ćemo u budućnosti moći osnažiti svoj utjecaj na rješavanje brojnih pitanja koja nas muče - validaciju programa, akreditaciju kvalitete, integraciju formalnog i neformalnog sektora u smislu priznavanja ishoda učenja, izgled i sadržaj svjedodžbe o znanju stranog jezika, birokratiziranu administraciju, prepoznavanje davatelja obrazovanja po kvaliteti i ishodima učenja, a ne po formalnom tipu registracije djelatnosti i mnogo drugoga. Postoje ogroman manevarski prostor za pobljšanja, a danas smo od toga postigli, može se reći - još uvijek mnogo manje nego što bismo mi smatrali minimumom. 

Još uvijek nismo značajan sukreator, suradnik, pa čak ni konzultirana strana. Do sada smo samo jednom mogli utjecati na vlastiti zakonski okvir sudjelujući u radu povjerenstava za izradu podzakonskih akata Zakona o obrazovanju odraslih, i upravo je to iskustvo pokazalo u kojoj mjeri bi "terenci" morali biti konzultirani kod postavljanja teorijskih osnovi. Praksa svih ministarstava nije ista: dok se npr. Ministarstvo rada npr. redovito konzultira s nizom dionika i otvara široku javnu raspravu, obrazovanje nije te sreće - tradicija je bila (prezent perfekt): ima da radiš kako ti se kaže

U posljednjih nekoliko godina, ipak, i ovdje je došlo do naznaka da stvari idu nabolje: na naše traženje bili bismo uvijek barem primljeni, uvaženi i saslušani, što je ranije bilo gotovo nezamislivo. O trajnijem efektu takvih prijema, a pogotovo kontinuiranoj suradnji na određenim pitanjima, još uvijek se nažalost ne može govoriti.

Što Zajednica želi postići radom na zakonodavno-pravnom okviru za škole stranih jezika?

U početku smo željeli poseban zakon, koji bi definirao školu stranih jezika, pedagoški standard, minimalne uvjete za rad, programski okvir, andragošku dokumentaciju, europske standarde obvezujuće za sveukupnu poduku stranih jezika u Hrvatskoj. Rečeno nam je da ne možemo dobiti poseban zakon, ali da možemo postati dio Zakona o obrazovanju odraslih. Ovakvo rješenje smo prihvatili kao kompromisno, jer pokriva barem naše odrasle polaznike. Je li čaša napola prazna ili napola puna, prosudite sami. U svakom slučaju, u Zakon smo ušli praktično u zadnjem trenutku, i tako jedan dio ovog Zakona ima dodan dio koji regulira učenje stranih jezika kao zasebnu obrazovnu katogoriju, a znanje stranog jezika prepoznaje kao jednu od temeljnih kompetencija, što i jest.

Kakav zakonski okvir nedostaje za potpuno pokrivanje djelatnosti škole stranih jezika

Uvjerljiva većina polaznika populacija naših škola su mladi - djeca predškolske dobi, školarci i srednjoškolci. Ova je populacija ostala izvan zakona, a zajedno s njom i škole koje izvode jezične programe. U praksi, to znači da se ovim obrazovanjem i dalje može baviti tko hoće, nije moguće verificirati programe, polaznicima nije priznato znanje stečeno izvan sustava, pa prema tome školama zakonski nije priznata akademska djelatnost ni za jedan uzrast ispod 15 godina starosti. Izvođenje neverificiranih programa podliježe plaćanju PDV-a, a najgore je to što se djeci u sustavu ne priznaju stečene, često izvrsne kompetencije.

Kako to izgleda kada nema zakonskog okvira najbolje znaju one škole kojima je u jesen 2011. zabranjen rad u vrtićima u Gradu Zagrebu. Da bi spasile školsku godinu, mnoge škole su se registrirale kao - udruge (!), jer pod tim uvjetom mogu izvoditi svoje programe prema važećem Zakonu o predškolskom odgoju. U ovom trenutku naša je prosvjetna inspekcija restriktivna i isključiva - ako nešto rijekom ne piše, onda ne može, iako su škole tako radile dva desetljeća. Bit će potrebno vrijeme da vidimo proaktivne inspekcije koje nastoje riješiti problem ukazivanjem na potrebu dorade zakona, uvažavanje dobre prakse i interesa društva.

Iako danas nitko ne zna objasniti zašto to škole stranih jezika ne bi mogle raditi u vrtićima, a npr. udruge svih profila i djelovanja to mogu, sustav nema jasan mehanizam koji se uključuje kada dođe do ovakvih apsurda. Glavni kamen smutnje predstavlja debelo zastarjeli koncept kojim je određeno da samo ustanove mogu izvoditi programe obrazovanja. Vremena i potrebe za obrazovanjem toliko se brzo mijenjaju da je ovaj koncept velika kočnica razvoju fleksibilnog i modernog obrazovanja koje je potrebno gospodarstvu, i to mora postati trn u oku kreatorima Hrvatskog kvalifikacijskog okvira. Osnovna zadaća HKO je prepoznavanje i certifikacija kompetencija neovisno o načinu njihova stjecanja radi mobilnosti polaznika u obrazovnom sustavu, a zatim i brže pozicioniranje na tržištu rada. S velikim, velikim naglaskom na  "b r ž e". 

Zajednica polaže velike nade u suradnju s MZOS i novu i otvoreniju klimu prema trajnoj bottom-up komunikaciji. Postoje ohrabrujuće naznake da će razdoblje pred nama otvoriti nove integracijske procese među svim dionicima u jačanju obrazovanja i bolje uvjete za promociju i jačanje izvrsnosti u učenju ne samo stranih jezika, nego i drugih ključnih kompetencija hrvatskih građana.

Za prisjećanje na početke rada na zakonodavnom okviru, evo teksta kojim se analiziralo zašto bi tadašnje škole stranih jezika uopće željele ući u sustav javnog obrazovanja:

 

Stjecanje statusa obrazovnih ustanova za škole stranih jezika

DRAFT IZ 2002.

1.1 Što škole stranih jezika dobivaju stjecanjem statusa obrazovnih ustanova?

11.2 Koje od postojećih problema jezičnih škola rješava stjecanje statusa obrazovne ustanove?

11.3 Koje korake je potrebno poduzeti kako bi uređenje statusa škola stranih jezika ušla u prijedlog zakona?

 

 1.1 Što škole stranih jezika dobivaju stjecanjem statusa obrazovnih ustanova?
a) pravo javnosti svojih certifikata 

b) pravo korištenja naziva “škola” u svome logotipu

c) pravno-financijsku sigurnost (oslobađanje od PDVa, promjenu tipa nadzora države nad svojim radom)

d) izjednačen položaj s (nelojalnom) konkurencijom (postavljanje strukovnih pravila za otvaranje jezičnih škola)

e) priznanje akademske djelatnosti škola stranih jezika

f) stvaranje povoljnije klime za postizanje visoke kvalitete jezične nastave

g) utjecaj na kreiranje nacionalne jezične politike

h) olakšan pristup državnim obrazovnim institucijama (škole)

i) mogućnost otvaranja jezičnog studija za stjecanje stručnih jezičnih profila

j) mogućnost zapošljavanja ESL predavača po pojednostavljenom postupku

k) nabavu akademskog softvera po povlaštenim cijenamal) mogućnost sudjelovanja u proračunu RH

 1.2 Koje od postojećih problema jezičnih škola rješava stjecanje statusa obrazovne ustanove?
a) previsoki troškovi nastave i ugrožavanje kvalitete (PDV, porezi, nikakve olakšice ili proračunska potpora)

b) nelojalna konkurencija (nekvalificirani i/ili povlašteni subjekti)

c) nemogućnost izdavanja certifikata s pravom javnosti

d) nepriznavanje stečenog jezičnog obrazovanja od redovnih obrazovnih ustanova, upisi izbornih/fakultativnih/redovnih predmeta u učeničku knjižicu, nedodjeljivanje dodatnih bodova onih koji su više godina ulagali u svoje jezično obrazovanje kod upisa u srednje škole i fakultete

e) nesudjelovanje na državnim jezičnim natjecanjima polaznika škola stranih jezika

f) samofinanciranje kvalitete jezične nastave i rada škola stranih jezika

 

 1.3 Koje korake je potrebno poduzeti kako bi legalizacija statusa škola stranih jezika ušla u zakon?
a) Argumentirati složenost sustava škola za strane jezike i potrebu za kreiranje posebnog zakona o školama stranih jezika

b) Uključiti predstavnike Grupacije škola u rad ciljanih institucija i upoznati se s postojećim prijedlogom zakona

c) nastojati uključiti što više predstavnika struke

d) izraditi nacrt dopune zakona kojim bi se školama stranih jezika priznao status obrazovnih ustanova – škola

e) doraditi isti od kvalificiranih pravnika

f) ići s njim pred ciljane institucije

g) sudjelovati na sastancima, raspravama, seminarima,  na kojima se profiliraju i dorađuju pojedini elementi

h) zakonodavcu ponuditi rad Zajednice za obavljanje dijela zadataka u kreiranju zakona

Molimo prijavite se da biste mogli komentirati: Prijava ili Registracija

Komentari (1)

 

PRIJAVA

REGISTRACIJA NOVIH ČLANOVA


 

Kunena forum